Centar Stefan Zweig, Salzburg
5.-6. novembra 1911.

«Od sve moje prošlosti ništa nisam ponio sa sobom osim onoga što nosim u svojoj glavi.» Tako je početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća, u brazilskom egzilu, Stefan Zweig opisao situaciju u kojoj je bilježio svoja sjećanja na propalu Evropu. Ta Evropa međutim, koju je Zweig prizvao u svoje sjećanje kao «svijet od jučer», već je odavno, dakako u drugom obliku, ponovo uskrsla. Ali njezini jezici izgleda da su iznova zakazali upravo ondje gdje je riječ o ljudima koji od svoje prošlosti ne nose ništa više no nekoć Stefan Zweig i čija je sadašnjost obilježena svakojakom nesigurnošću bilo na njihovu putu k toj našoj Evropi bilo već u njoj: egzilanti, izbjeglice, migranti, kao što je bio i sam Stefan Zweig. Možda upravo stoga jezici Evrope potrebuju prijevod koje bi bio nešto drugo od međusobnog prevođenja, naime otvaranje prema jezicima egzila i migracije, prema jezicima svijeta. Ako im, naprotiv, okrenu leđa – tko zna neće li se Evropa danas upravo zbog toga iznova ukazati kao svijet od jučer.

U sklopu radionice u kojoj sudjeluju stručnjaci i stručnjakinje iz različitih lingvističkih disciplina (znanost o prevođenju, sociolingvistika, «njemački kao drugi jezik», itd.) u subotu 5. novmebra navečer održat će se javna diskusija s temom: Kojim jezikom govori Evropa: perspektiva egzila.

Sudionice i sudionici: Ibrahim Cindark, Mascha Dabić, Waltraud Kolb, Peter Waterhouse, Rubia Salgado, Gabriele Slezak.

U suradnji s Centrom Stefan Zweig, Salzburg (Stefan Zweig Centre Salzburg).